Offshore bankarstvo (engl. offshore hrvatski prevedeno izvan obalne regije, tj. nalazi se u međunarodnim vodama) izraz je za bankarstvo koji uglavnom se odnosi na lokacije koje karakteriziraju: niski porezi, visok stupanj povjerljivosti i tajnosti (bez objavljivanja podataka o financijskim transakcijama i imovinskim odnosima) i minimalni nadzor i regulacija financijskog tržišta. Banke i ostale financijske institucije većinu svog poslovanja obavljaju u inozemstvu, a iznosi transakcija i ulaganja su izuzetno veliki u usporedbi s količinom prodaje lokalne realne ekonomije.
Brojni se offshore financijski centri nalaze na malim otocima. Uglavnom su to bivše britanske kolonije ili prekomorski zavisni teritoriji, odakle je ime i nastalo. Međutim, podmorje ne treba u tom kontekstu shvatiti geografski, već pravno: financijski centri nalaze se izvan uobičajenih pravnih normi.
Offshore bankovni računi služe izbjegavanju novčanih sredstava od plačanja poreza.